ROŽAJE se nalaze na obalama rijeke Ibar, u gornjem toku. Osmanlije su rožajski kraj zaposjele oko 1455. godine. Prema austrijskom historičaru Jozefu fon Hameru današnje Rožaje ustanovili su Osmanlije 1638. godine nakon što su ugušili pobunu srpskog stanovništva u ovom kraju i obnovili vojno utvrđenje između Ibra i Lovničke rijeke, na mjestu gdje je danas Osnovna škola „Mustafa Pećanin“. Na obali Ibra, blizu gradskog zida i vojne kasarne, podignuta je i prva džamija 1629. godine, a 1720. godine Rožaje postoji kao gradić jer se formiralo malo naselje oko tvrđave i džamije
Priredio: Hajradin Kalender
Džamija je prvobitno imala drveni trijem sa drvenim stubovima i drvenom ogradom, prostor za molitvu veličine 9 x 9 metara sa prednjim mahfilom dubine 3 m. Građena je od lomljenog kamena. Na njoj su postojala dva reda prozora, u svakom redu po četiri prozora, nesimetrično jedan ispod drugog. Bila je pokrivena šindrom.
Džamija je u više navrata renovirana. Zbog dotrajalosti stare džamije, na njenim temeljima sagrađena je nova u potpuno izmijenjenom obliku. Godine 1966. započeta je njena gradnja, a završena 1968. godine. Džamija je dobila drugi izgled, obnovljeno je turbe, sagrađeno munare, šadrvan i gasulhana. Džamija je 1977. godine dobila novo munare sa dva šerefeta.
Oko džamije se nalazilo groblje iz osmanskog perioda sa znatnim brojem lijepo urađenih nišana koji su u više navrata uništavani od kraja sedamdesetih godina 20. vijeka čime je nanijeta nesaglediva šteta kulturnom nasljeđu Bošnjaka.
Pored džamije se nalazilo i turbe šejha Mehmeda Užičanina o kome su pisali značajni naučnici, istraživači i književnici. Šejh je pogubljen od strane janičara 1750. god. u Balotićima kod Rožaja, a turbe mu je podigao Huršid-paša 1854. godine. Danas se turbe nalazi unutar nove džamije jer je sredinom 2004. godine stara džamija porušena i na njenom mjestu sagrađena potkupolna, čime je propuštena prilika da se kompleks džamije sa turbetom i starim grobljem restauira i zaštiti kao kulturno dobro. Ista sudbina je zadesila i Biševsku džamiju jer je novogradnjom izgubila potencijalni status kulturnog dobra. Tako da danas u Rožajama postoji samo još jedna džamija iz osmanskog perioda zvana Kučanska koja je sagrađena krajem 18. ili u prvoj polovini 19. vijeka. Ova džamija je građena od kamena i drveta. Kamen je vidljiv na fasadi a sa unutrašnje strane je omalterisana.
Visoki krov je pokriven šindom, a takođe je i munare sagrađeno od drveta. Imala je trijem sa drvenim stubovima, drvenom ogradom i vanjskim mahfilom na galeriji trijema koji je zatvoren 1983. godine čime je narušen njen originalni izgled. Džamija se nalazi u lošem stanju i bez hitne restauracije postoji opasnost od urušavanja i požara čime bi i posljednji svjedok iz osmanskog perioda bio uništen.
U Rožajama postoji još nekoliko kula, a sve su osim Hadžialijagića kule u lošem stanju. Ambijent Ćerimagine kule je trajno uništen krčmljenjem zemljišta oko kule za izgradnju stambenih objekata te je time propuštena prilika za pretvaranje kule sa okolnim zemljištem u muzejski kompleks na izvanrednoj lokaciji na vidikovcu sa pogledom na Kučansku mahalu, a neposredno pored bivšeg školskog dvorišta srednjih škola.
Najpoznatija rožajska kula, Ganića kula je najvjerovatnije sagrađena krajem 18. vijeka, znatno je oštećena od zemljotresa tako da je bila decenijama bez krova, oronula i izložena vremenskim nepogodama, prostor oko kule je uzurpiran. Tadašnja lokalna vlast je smatrala da više nema uslova za njeno renoviranje, te je odlučeno da se početkom posljednje decenije 20. vijeka po projektu stare Ganića kule izgradi kopija na drugoj lokaciji. Umjesto da je tadašnja lokalna vlast otkupila Kurtagića kulu sa velikom avlijom i adaptirala je u gradski muzej prišlo se izgradnji objekta koji tek samo podsjeća na Ganića kulu i nema historijsku vrijednost i naravno da nije mogao zamijeniti staru Ganića kulu koju su slikari uporno sliakali kako bi je otrgli od zaborava. Ganića kula se nalazi i rožajskom grbu kao podsjećanje na nekadašnju tradiciju i kulturu Bošnjaka Rožaja. Konačno je sredinom 2019. godine Ministarstvo kulture Crne Gore započelo finansiranje obnove Ganića kule – tačno 40 godina poslije zemljotresa, što bi se reklo: bolje ikad nego nikad.
Propadaju i posljednje kule u Rožajama: Zejnelagića, Ćerimagina, Kardovića, Agića, Hadžića u Balotićima, Čolovića u Biševu i druge kule. Iako je posljednji trenutak da se zaštiti nekoliko preostalih kuća i kula, po tom pitanju se ne preduzima ništa iako bi lokalne vlasti trebale zajedno sa ministarstvima kulture i održivog razvoja i turizma da pokrenu inicijativu za izradu sveobuhvatnog projekta zaštite i obnove najljepših starih kuća i kula u Rožajama, Plavu, Gusinju i drugim gradovima Crne Gore.